🇸🇮🇸🇮🇸🇮SLO (CRO & ENG BELOW)
Kako je potekala pot do Istanbula v 9. dnevih, 1.800 km, sem že zapisal v eni od prejšnjih objav.
Vmesni cilj v Istanbulu me je pustil brez besed. Kaj pa lahko pričakuješ drugega od 15. milijonskega (!!!) mesta?
Dan počitka sem izkoristil za ogled tega edinega mesta na svetu, ki je hkrati pozicioniran na dveh celinah hkrati. In Evropi in Aziji.
No, sedaj je pa treba počasi razmišljati o povratku nazaj domov. Miro Pasarić je odletel (Dobro uro traja let iz Istanbula do Zagreba), jaz se pa vračam domov s kolesom in to po daljši poti. 🙃
Ideja je bila: Par dni vozit po Aziji, nato pa v Grčijo, Makedonijo, Albanijo. Potem se bom pa odločil ali preko Črne gore proti Hrvaški (ter jadranska magistrala) ali pa s trajektom v Italijo in odvozit celotno vzhodno obalo Apeninskega polotoka. Glede na to, da sem Jadransko magistralo odvozil že nekajkrat, veste sami, katera trasa mi je bila favorit v glavi.... 😄
Prvi dan povratka proti domu je bil glavni cilj pobegnit iz Istanbula, ker promet je pa res strašen. Ponovno sem se zapeljal od hotela mimo Modre mošeje ter do obale. Hop na ladjico in za 0,6 eur na drugo stran zaliva ki ločuje Evropo in Azijo. Vožnja ni predolga - morda kakih 20 minut. Po obali sem nato kolesaril vse do Eskihsara, kjer je mogočen pogled na 5 pasni, 2.620 metrov dolg most (Osmangazi Bridge), čudo! Vožnjo ob obali bi lahko primerjal z vožnjo po Portorožu, samo da je tale trajala kakih 50 km :) Cilj tisti dan je bilo mesto Mudanya, kjer sem bil nastanjen v majhnem butičnem hotelu, kjer so postregli z odličnim zajtrkom, 1 m od morja:)
Pot me je nato naprej vodila 181 km do mesta Biga. To mesto si bom zapomnil po lepi urejenosti, čistoči, prijaznih ljudeh ter odlični kulinariki!
Soba z zajtrkom 20 eur! Ampak, kaka soba!👌
Tretji dan vožnje po Aziji sem zaključil s trajektnim prevozom nazaj v Evropo, v mesto Kesan. Tukaj sem spoznal fanta iz Nizozemske, ki je tudi kolesaril vse do Istanbula, vozil je povprečno 70 km na dan, s cestnim kolesom, ampak natovorjen kot mula.🐂 To ne bi bilo zame. Mislim da je rekel, da je na poti že nekaj več kot 38 dni, pa še kakih 5-6 jih ima pred sabo. Sva šla na lokalni kebab, kako je bil dečko vesel, ko sem ga počastil. Bo pa on mene, ko bom na Nizozemskem :)
Novi dan, nove ceste. Čas za vstop v Grčijo. Na meji nobenih težav, je pa bila Turčija edina država, pri kateri sem in pri vstopu in pri izstopu v državo moral pokazati potni list. Vsepovsod drugje je zadostovala osebna izkaznica.
Grčijo🇬🇷 sem s kolesom obiskal že nekajkrat, zato mi Atene niso bile več izziv. Odločil sem se da grem po obali Egejskega morja vse do Soluna, drugega največjega mesta v Grčiji. Tukaj sem s svojimi očmi doživel pravi balzam, toliko lepih pogledov in za fotke primernih lokacij. Noro. Poglejte galerijo tistega dne na Stravi.
Hotel na jezeru Vegoritida (prej jezero Ostrovo) me je razvajal z norim pogledom na to jezero. Mimogrede: površina jezera je zavidljivih 54 km2, naše Blejsko ima površino 1.45 km2)
V sredo 22.6. pa je bil cilj etape na še enem jezeru. Tistemu, o katerem sem ponavadi slišal samo, ko smo kot mulci igrali Monopoly. Ohridsko. Površina 388 km2. 267 x toliko kot je veliko Blejsko jezero 😲
In seveda nova država, v katero sem zapeljal s kolesom: Severna Makedonija.🇲🇰
Pustite ob strani vse predsodke o Makedoniji! Če bi zdajle izbiral destinacijo za letni dopust - Ohrid in Makedonija!👌👌👌
Nov dan, nove dogodivščine. Tukaj je padla odločitev, da (tokrat) še ne bom šel do Skopja in na Kosovo (Priština), temveč grem do Jadranskega morja, mesto Drač. 2 pizzi 2 CocaColi plus en sendvič za na pot, 10 eur.✅
Odločitev o trasi je padla, vozil bom celotno obalo Apeninskega polotoka, celotno vzhodno obalo Italije. 💪
Trajekt je izplovel iz Drača ob 22. uri, razdaljo nekaj več kot 200 km je trajekt preplul v 10 urah, ob 8. uro smo vpluli v Italijo, pristaniško mesto Bari, katerega sem iz Barija v Črni gori občudoval pred parimi leti, ko sem potoval iz Trsta v Atene.
Obalo Apeninskega polotoka sem prevozil v 6. dnevih, povprečno 160 km na dan. Vožnja mi bo ostala v spominu predvsem po izjemnih temperaturah (tudi 43.6 stopinj🥵) in fantastični kulinariki, saj obožujem italijansko kuhinjo. Vseeno pa v primerjavi z drugimi destinacijami, katere sem v tem projektu odpeljal, cena nikakor ne odtehta niti kvaliteto nastanitev niti gostinskih storitev. Saj veste - italijani pač znajo zapakirati izdelke in mastno zaračunati. (Lastniki Pinarella dobro veste, o čem govorim)💵🤑
Je pa res, da bolj kot sem se približeval severu Italije, so bile posledične tudi vse vožnje pravi balzam za opazovanje in za fotografiranje. Jug Italije je pustil (predvsem vožnja Bar - Lesina) bolj mlačen vtis...
Vse rute in organizirane postanke sem planiral v Komoot, nekaj malega pa tudi Google maps.
Po 26. dnevih oz. 23. dnevih voženj sem prispel na cilj, domov v Slovenijo.
Za menoj nekaj več kot 4.100 km, 10 držav in nešteto novih spominov, ki me bodo spremljali še dolgo dolgo časa. Čutim, da sem kolesarsko zaključil osnovno šolo, sedaj je pa počasi čas za srednjo šolo :=) 🤝
"Who dares wins", bi dejal moj prijatelj SB
Sledi par dni razvananja v Lovenjakovem dvoru in hotelu Štrk, nato pa rojstnodnevna vožnja za Udovč Tomaža . Letos bomo organizirali DOS četvorke in se udeležili Slo24Ultra v Dobrovniku.
PS:
Lažje je kolesarit, kot pa vse skupaj spravit v eno tako poročilo, ki ste ga ravnokar prebrali. Se vam zahvaljujem za vaš čas in se vidimo na cesti!
🇭🇷🇭🇷🇭🇷CRO CRO CRO
Kako je prošao put do Istanbula za 9 dana, 1800 km, već sam napisao u jednom od prethodnih postova.
Usputno zaustavljanje u Istanbulu ostavilo me bez riječi. Što drugo očekivati od 15-milijuntog (!!!) grada?
Dan odmora iskoristio sam za posjet ovom jedinom gradu na svijetu koji se nalazi na dva kontinenta u isto vrijeme. I Europa i Azija.
E, sad polako moramo razmišljati o povratku kući. Miro Pasarić je odletio (let od Istanbula do Zagreba traje dobrih sat vremena), ali ja se kući vraćam biciklom, i to dužom rutom. 🙃
Ideja je bila: voziti se nekoliko dana po Aziji, a zatim u Grčku, Makedoniju, Albaniju. Onda ću se odlučiti ili preko Crne Gore prema Hrvatskoj (i jadranskom magistralom) ili trajektom do Italije i obići cijelu istočnu obalu Apeninskog poluotoka. S obzirom da sam jadranskom magistralom vozio više puta, znate koja mi je ruta bila najdraža u glavi... 😄
Prvog dana povratka kući glavni cilj je bio pobjeći iz Istanbula jer je promet stvarno užasan. Odvezao sam se opet od hotela pokraj Plave džamije i do obale. Uskočite u brod i za 0,6 eura na drugu stranu zaljeva koji razdvaja Europu i Aziju. Vožnja nije preduga - možda 20-ak minuta. Zatim sam biciklirao uz obalu sve do Eskihsara odakle se pruža prekrasan pogled na most sa 5 traka i dug 2620 metara (Osmangazi most), čudo jedno! Vožnja uz obalu mogla bi se usporediti s vožnjom po Portorožu, samo što je trajala 50-ak km :) Odredište tog dana je bilo mjesto Mudanya, gdje sam prespavao u malom boutique hotelu, gdje su servirali odličan doručak, 1 m od mora :)
Put me potom vodio 181 km do mjesta Biga. Ovo mjesto ću pamtiti po lijepom uređenju, čistoći, ljubaznim ljudima i odličnoj kuhinji!
Soba sa doručkom 20 eura! Ali, kakva soba!👌
Treći dan vožnje po Aziji završio sam povratkom trajektom u Europu, u grad Kesan. Ovdje sam upoznao tipa iz Nizozemske koji je također biciklirao sve do Istanbula, vozeći u prosjeku 70 km dnevno, sa cestovnim biciklom, ali natovaren kao mazga.🐂 To ne bi bilo za mene. Mislim da je rekao da je na putu nešto više od 38 dana, a ima još nekih 5-6 dana. Otišli smo u lokalnu ćevabdžinicu, kako je dječak bio sretan kad sam ga počastila. Ali on će biti ja kad budem u Nizozemskoj :)
Novi dan, nove ceste. Vrijeme je za ulazak u Grčku. Na granici nije bilo problema, ali Turska je bila jedina zemlja u kojoj sam morao pokazati putovnicu prilikom ulaska i izlaska iz zemlje. Svugdje drugdje bila je dovoljna osobna iskaznica.
Već sam nekoliko puta posjetio Grčku 🇬🇷 biciklom, tako da mi Atena više nije bila izazov. Odlučio sam ići uz obalu Egejskog mora sve do Soluna, drugog po veličini grada u Grčkoj. Ovdje sam doživio pravi melem na svoje oči, toliko lijepih pogleda i lokacija pogodnih za fotografije. Lud. Pogledajte galeriju dana na Stravi.
Hotel na jezeru Vegoritida (bivše jezero Ostrovo) me razmazio suludim pogledom na ovo jezero. Inače: površina jezera je zavidnih 54 km2, naš Bled ima površinu od 1,45 km2)
U srijedu 22.6. a cilj etape bio je na drugom jezeru. Ona o kojoj sam obično slušao samo dok smo kao djeca igrali Monopoly. Ohrid. Površina 388 km 2. 267 puta više od velikog Bledskog jezera 😲
I naravno, nova zemlja u koju sam vozio bicikl: Sjeverna Makedonija.🇲🇰
Ostavite po strani sve predrasude o Makedoniji! Kad bih sad birao destinaciju za godišnji odmor - Ohrid i Makedonija!👌👌👌
Novi dan, nove avanture. Tu je pala odluka da (ovaj put) neću ići u Skoplje i na Kosovo (Priština), nego ću ići na Jadransko more, grad Drač. 2 pizze, 2 CocaCole plus jedan sendvič za na put, 10 eura. ✅
Odluka o ruti je pala, vozit ću cijelu obalu Apeninskog poluotoka, cijelu istočnu obalu Italije. 💪
Trajekt je krenuo iz Drača u 22 sata, trajekt je prešao udaljenost od nešto više od 200 km u 10 sati, u 8 ujutro smo ušli u Italiju, lučki grad Bari, kojem sam se divio iz Barija u Crnoj Gori prije nekoliko godina kada sam putovao iz Trsta do Atene.
Obalu Apeninskog poluotoka prešao sam u 6 dana, prosječno 160 km dnevno. Vožnja će mi ostati u sjećanju ponajviše zbog izuzetnih temperatura (čak 43,6 stupnjeva ) i fantastične kuhinje, jer obožavam talijansku kuhinju. No, u usporedbi s drugim destinacijama koje sam obišao u ovom projektu, cijena ni u kojem slučaju ne prevagne nad kvalitetom smještaja ili ugostiteljskih usluga. Znate – Talijani znaju pakirati proizvode i nabijati visoke cijene. (Vlasnici Pinarelle znaju o čemu pričam)💵🤑
Istina je, međutim, kako sam se približavao sjeveru Italije, sve vožnje su bile pravi melem za promatranje i fotografiranje. Jug Italije (posebno vožnja Bar - Lesine) ostavio je nešto mlakiji dojam...
Sve sam rute isplanirao i organizirao stajanja u Komootu, a nešto malo i u Google maps.
Nakon 26 dana odnosno 23. dana bicikliranja stigao sam na odredište, doma u Sloveniju.
Nešto više od 4.100 km iza mene, 10 zemalja i bezbroj novih uspomena koje će me pratiti još dugo, dugo. Osjećam da sam završila osnovnu biciklističku školu, ali sada je polako vrijeme za srednju školu :=) 🤝
"Who dares wins", rekao bi moj prijatelj SB
Slijedi par dana maženja u Lovenjakovom dvoru i hotelu Štrk, a zatim rođendanska vožnja za Udovč Tomaža. Ove godine ćemo organizirati DOS četvorke i sudjelovati na Slo24Ultra u Dobrovniku.
P.S:
Lakše je kružiti nego sve smjestiti u jedno izvješće kao što je ovo koje ste upravo pročitali. Hvala vam na vašem vremenu i vidimo se na putu!
🇺🇸🇺🇸🇺🇸 ANG ANG ANG
I already wrote how the journey to Istanbul went in 9 days, 1,800 km, in one of my previous posts.
The stopover in Istanbul left me speechless. What else can you expect from the 15 millionth (!!!) city?
I used the rest day to visit this only city in the world that is positioned on two continents at the same time. And Europe and Asia.
Well, now we have to slowly think about returning home. Miro Pasarić flew away (the flight from Istanbul to Zagreb takes a good hour), but I am returning home by bicycle, and this on a longer route. 🙃
The idea was: to drive around Asia for a few days, and then to Greece, Macedonia, Albania. Then I will decide either via Montenegro towards Croatia (and the Adriatic highway) or by ferry to Italy and take the entire eastern coast of the Apennine peninsula. Given that I have driven the Adriatic highway several times, you know which route was the favorite in my head... 😄
On the first day back home, the main goal was to escape from Istanbul, because the traffic is really terrible. I drove again from the hotel past the Blue Mosque and to the coast. Hop on a boat and for 0.6 euros to the other side of the bay that separates Europe and Asia. The drive is not too long - maybe 20 minutes or so. I then cycled along the coast all the way to Eskihsar, where there is a magnificent view of the 5-lane, 2,620-meter-long bridge (Osmangazi Bridge), a miracle! Driving along the coast could be compared to driving around Portorož, only that it lasted about 50 km :) The destination that day was the town of Mudanya, where I stayed in a small boutique hotel, where they served an excellent breakfast, 1 m from the sea: )
The path then led me 181 km to the town of Biga. I will remember this place for its beautiful arrangement, cleanliness, friendly people and excellent cuisine!
Room with breakfast 20 euros! But, what a room!👌
I ended the third day of driving around Asia with a ferry back to Europe, to the city of Kesan. Here I met a guy from the Netherlands who also cycled all the way to Istanbul, riding an average of 70 km a day, with a road bike, but loaded like a mule. 🐂 That wouldn't be for me. I think he said that he has been on the road for a little more than 38 days, and he has about 5-6 more days to go. We went to a local kebab shop, how happy the boy was when I treated him. But he will be me when I'm in the Netherlands :)
New day, new roads. Time to enter Greece. No problems at the border, but Turkey was the only country where I had to show my passport when entering and exiting the country. Everywhere else, an identity card was sufficient.
I have already visited Greece 🇬🇷 by bike several times, so Athens was no longer a challenge for me. I decided to go along the coast of the Aegean Sea all the way to Thessaloniki, the second largest city in Greece. Here I experienced a real balm with my own eyes, so many beautiful views and locations suitable for photos. Crazy. See the gallery for the day on Strava.
The hotel on Lake Vegoritida (formerly Lake Ostrovo) spoiled me with an insane view of this lake. By the way: the surface of the lake is an enviable 54 km2, our Bled has a surface of 1.45 km2)
On Wednesday 22.6. and the goal of the stage was on another lake. The one I usually only heard about when we were kids playing Monopoly. Ohrid. Area 388 km2. 267 times as much as the great Lake Bled 😲
And of course, the new country I rode my bike to: North Macedonia.🇲🇰
Leave aside all prejudices about Macedonia! If I were to choose a destination for my annual vacation right now - Ohrid and Macedonia!👌👌👌
New day, new adventures. Here the decision was made that (this time) I will not go to Skopje and Kosovo (Pristina), but I will go to the Adriatic Sea, the city of Durrës. 2 pizzas, 2 CocaColas plus one sandwich for on the go, 10 euros. ✅
The decision on the route has been made, I will ride the entire coast of the Apennine peninsula, the entire eastern coast of Italy. 💪
The ferry left Durrës at 10 p.m., the ferry traveled a distance of just over 200 km in 10 hours, at 8 a.m. we entered Italy, the port city of Bari, which I admired from Bari in Montenegro a couple of years ago when traveled from Trieste to Athens.
I covered the coast of the Apennine peninsula in 6 days, an average of 160 km per day. The ride will remain in my memory mainly because of the exceptional temperatures (even 43.6 degrees ) and the fantastic cuisine, because I love Italian cuisine. However, compared to other destinations I visited in this project, the price in no way outweighs the quality of accommodation or catering services. You know - the Italians know how to package products and charge high prices. (Pinarella owners know what I'm talking about)💵🤑
It is true, however, that as I got closer to the north of Italy, all the drives were a real balm for observation and photography. The south of Italy (especially the Bar - Lesina drive) left a more lukewarm impression...
I planned all the routes and organized stops in Komoot, and a little bit in Google maps.
After 26 days or On the 23rd day of riding, I arrived at my destination, home to Slovenia.
Just over 4,100 km behind me, 10 countries and countless new memories that will accompany me for a long, long time. I feel that I finished elementary school cycling, but now it's slowly time for high school :=) 🤝
"Who dares wins", my friend SB would say
This is followed by a couple of days of pampering at Lovenjakov dvor and Hotel Štrk, followed by a birthday ride for Udovč Tomaža. This year we will organize DOS foursomes and participate in Slo24Ultra in Dobrovnik.
And of course, the new country I rode my bike to: North Macedonia.🇲🇰
Leave aside all prejudices about Macedonia! If I were to choose a destination for my annual vacation right now - Ohrid and Macedonia!👌👌👌
New day, new adventures. Here the decision was made that (this time) I will not go to Skopje and Kosovo (Pristina), but I will go to the Adriatic Sea, the city of Durrës. 2 pizzas, 2 CocaColas plus one sandwich for on the go, 10 euros. ✅
The decision on the route has been made, I will ride the entire coast of the Apennine peninsula, the entire eastern coast of Italy. 💪
The ferry left Durrës at 10 p.m., the ferry traveled a distance of just over 200 km in 10 hours, at 8 a.m. we entered Italy, the port city of Bari, which I admired from Bari in Montenegro a couple of years ago when traveling from Trieste to Athens.
I covered the coast of the Apennine peninsula in 6 days, an average of 160 km per day. The ride will remain in my memory mainly because of the exceptional temperatures (even 43.6 degrees) and the fantastic cuisine, because I love Italian cuisine. However, compared to other destinations I visited in this project, the price in no way outweighs the quality of accommodation or catering services. You know - the Italians know how to package products and charge high prices. (Pinarella owners know what I'm talking about)💵🤑
It is true, however, that as I got closer to the north of Italy, all the drives were a real balm for observation and photography. The south of Italy (especially the Bar - Lesina drive) left a more lukewarm impression...
I planned all the routes and organized stops in Komoot, and a little bit in Google maps.
After 26 days or On the 23rd day of riding, I arrived at my destination, home to Slovenia.
Just over 4,100 km behind me, 10 countries and countless new memories that will accompany me for a long, long time. I feel that I finished elementary school cycling, but now it's slowly time for high school :=) 🤝
"Who dares wins", my friend SB would say
This is followed by a couple of days of pampering at Lovenjakov dvor and Hotel Štrk, followed by a birthday ride for Udovč Tomaža. This year we will organize DOS foursomes and participate in Slo24Ultra in Dobrovnik.